Definišite svoju privatnost

Ovaj tekst je autorski, ovim ne želim da ograničim prava na korišćenje i kopiranje teksta već da skrenem pažnju da sam ja samo bloger kao i svi drugi i da nemam nikakve visoke škole, zvanja, kurseve i slično, do ovih informacija sam došao višečasovnim buljenjem u monitor. Dakle ovo je samo moje viđenje…
U ovom tekstu nisu korištene knjige, skripte ili citati.

Privatnost je tema velikog broja blogova, čak su neki fokusirani samo na ovu temu. Često se privatnost povezuje sa bezbednošću što je opravdano s obzirom da je privatnost neka vrsta bezbednosti. Mđutim u komentarima se javljau sukobi zbog neprecizne definicjie reči “privatnost” i “bezbednost”.
Evo kakvu sam ja sliku stovrio o tome, čitajući tekstove na ovu temu. (puno tekstova je u pitanju, nijedan nisam citirao u ovom tekstu tako da izvore neću postaviti. Na kraju teksta će biti par zanimljivijih linkova)

Privatnost:

  • privatnost globalno
  • privatnost lično
  • privatnost kao teorija zavere

Privatnost globalno: tu spadaju svi javni servisi koji nam nude zaštitu privatnosti, ipak sa socialnim mrežama privatnost je nestala… ovde se najviše dešavaju sukobi, zato sam razdvojio privatnost na globalnu i ličnu. Kao prvo socijalne mreže nam nude čitavu seruju opcija i načina da zaštitimo privatnost, gotovo da je nemoguće pogledati te opcije i ne naći se u nedoumici da li nam je opcija potrebna, danas je to prilično jasnije definisano na boljestojećim socialnim mrežama, ali još uvek ne dovoljno, takođe konkretno na Facebook-u ima pored svake opcije po rečenica koja je objašnjava. Treba ih iskorititi i kvalitetno se zaštititi.

Na primer svako od nas ima nekoga u listi prijatelja o kome znamo malo ili ne znamo nista. Prema tome i on o vama treba da zna toliko, te mu to i omogućite (onemogućite). Postoji opcija grupisanja prijatelja, a za svaku od tih grupa možete podesiti posebne dozvole. Ovde sam konkretno mislio na Facebook, ali verujem da i druge društvene mreže ne zaostaju na ovom polju jer je privatnost korisnika prilično ugrožena, pa svaka od njih juri da prihvati nove trendove.

Dakle privatnost na globalonom nivou daju nam socialne mreže ili servisi koji nam nude mogućnost da na neki način zaštitimo našu privatnost.

Privatnost lično: ovo je konkretno potreba za bontonom o ponašanju na internetu. Bez obzira na to što nam socialne mreže nude opcije da se zaštitimo, ipak moramo biti racionalani. Uvek imajte na umu da podaci koje ne želite da delite mogu doći u krive ruke. Koliko ste samo puta ostali ulogovani na neku socialnu mrežu i ustali od kompjutera, za to vreme svako ima mogućnost da vidi ono što ne treba (korišćenjem vašeg naloga NN korisnik ima vaše privilegije)… Naravno ovo je već pitanje poverenja ljudi koji vas okružuju. U poverenje se nebih petrljao, da se vratimo na temu.
Mozda je najbolje socialnu mrežu posmatrati kao selo.


dakle sve što objavite javno na zidu je dostupno SVIMA. Dakle setite se onog što su vam govorili dok ste bili mali, lepo se ponašaj na ulici “šta će ljudi da kažu?” e vidite, ta rečeneica koliko god da nas nervira, izuzetno je značajna na socialnim mrežama. Primetili ste da na FB-u ima dosta grupa u kojima se objavljuju neki ispadi sa socialnih mreža. Vukajlija je jedan od dobrih primera. Doduše, mogu da kažem da se takvi ispadi ređe viđaju u poslednje vreme (ili ih ja ne vidim) baš zato što se javno objavljuju, pa ljudi imaju primer kako se na internetu NE treba ponašati.

Upozorenje: Imajte na umu da Print Screen chat-a sa prijateljem je takođe udar na njegovu privatnost! Na vama i na vašoj etici je da odlučite hoće li chat otići u javnost ili ne. Svakako vodite račina da i ako se pojavi neki ispad koji žeite da podelite sa drugima, sklonite sve informacije koje bi mogle da otkriju o kojoj se osobi radi. To bi bilo fer i prema osobi koja je predmet ispada (jer se ne zna ko je isp’o) i prema drugim ljudima jer im omogućavate da vide kako ne treba koritsiti internet, ali i da im date do zanja da bi mogli biti sledeći 😀

 

Primeri:

  • Svakako da nećete na ulici bilo koga pitati kako vam stoje pantalone ili da li im se svidja vaša jakna,  ne zanima nas uvek svačije mišljenje…
  • Recimo da sa nekim žlite da se uoznate, to nećete činiti GLASNO u centru “sela”.
  • Da vam smeta što neko nosi čarape i japanke, to bi trebalo da mu kažete lično a ne javno
  • Čak i ako radite nešto za šta ostali misle da je pogrešno ili smešno u tom slučaju nemojte deliti to sa drugima, ili ako podelite budite spremni i na loše komentare

Evo primer konkreto ovaj post, dosta sam čitao i razmišljao na ovu temu, pisao ovaj post, dugo sam ga sklapao i prepravljao, nisam ni bio siguran da li ga trebam objaviti, kad god sa nekim pričan na ovu temu, razgovor uvek kratko traje. Međutim kad vidim postove raznih blogera i kad vidim programe i dodatke za veb pretraživače koji na ovaj ili onaj način služe da zaštite privatnost i poboljšaju bezbednost, daje mi utisak da briga za privatnost na internetu nije prazna priča. Nisam mogao a da ne objavim svoje mišljenje na ovu temu. Bez obzira što je ovaj tekst baziran na većem broju postova sa ostalih blogova, koji manje više govore isto, ipak sam ovde napisao neko svoje mišljenje koje se možda razlikuje od drugih. Dakle ja moram da budem svestan da je ovaj tekst: javno dostupan u narednom prejodu, dostupan svima, bilo ko ga može komentarisati, prekopirati, prepraviti itd, Međutim ja to i želim, hocu da čujem drugo mišljenje, odobravanje ili kritiku mog mišljenja, to čini moje mišljenje otvorenim. Nikog ovde nisam prozivao i nikome dao povoda za konflik. Feedback održava mišljenje živim.

Svaki od ovih primera zavisi od konteksta, etike, situacije, ali tek kad sve ovo procenite možete izaći sa nekom informacijom u javnost.

Smatrajte da je:

  • Selo –  javna pričaonica i koristi se u smislu novina, da obavestite ljude u vezi neke informacije koja se tiče svih njih.
  • Kafana (ili klupa u parku) –  grupna pričaonica, ovde je konverzacija ograničena na određeni broj ljudi ali ipak ima onih koje ne poznajete dovoljno dobro
  • Kuća (ili separe) – pričaonica sa odabranim ljudima
  • Vaša soba – razmena poverljivih informacija.

Sva ova mesta imate i na socialnim mrežama:

  • Selo – Newa Feed to jest Zid
  • Kafana – Grupa ljudi koja može da vidi vaše postove
  • Kuća – Grupni chat
  • Vaša soba – Privatna poruka (možete videti da print screen-ovanje baš i nije etično, ako vam neko nešto kaže u poverenju nebi trebalo da ga ismevate)

Primer, kupili ste novu majicu, to ćete saopštiti prijatelju, ukućanima, eventualno rodbini… nećete ici na ulicu i derati se kupio sam majicu ??? zar ne?
Tako i na socialnim mrežama, ograničite taj post da ga mogu videti samo prijatelji i rodbina…

E sad ulazimo u filozofiju ko je prijatelj? Neću da se petljam i nije mi namera da stvaram zabunu, samo ću naveti osnovne grupe friend lista koje bi trebalo da imate.

  • Podorica – uža i šira porodica, ljudi koji ne traba da vide baš vse 🙂
  • Prijatelji – u ovoj grupi ne bi trebalo da imate puno ljudi, ako ih imate mnogo svaka čast, tu treba da budu oni koji vas dobro poznaju i znaju da protumače svaki vaš post baš onako kako ste vi mislili
  • Drugovi – ovde spadaju ljudi s kojima ste povezani pod raznim okolnostima (škola, igralište, kolege, komišije itd), ljudi s kojima se družite ali ne želite sa njima da delite informacije koje bi delili sa prijateljima.
  • Poznanici – ovde su ljudi koji ne treba o vama da znaju ništa osim ako vi ne smatrate suprotno. (Drug od druga pa njegov drug, neko koga znaste iz viđenja itd)
  • Poslovne kolege – sa kolegam uvek treba održavati distancu, pos’o je pos’o, ne treba tu ubacivati previše emocija, naročito u današnje vreme kad se posao često menja ili ne znate koliko ćete dugo biti kolege, posle možete lako prebaciti vama dragu osobu u drugu kategoriju…
  • Nepoznati (najbolje da ih nemate) – ovde su ljudi za koje nemate pojma ko su ili od kojih želite sakriti sve osim postova koje obajvite kao javno.

Zaštita privatnosti se ne stvara sama, to je kontinualni proces i na nju morate paziti pre svakog klika na SEND.

Privatnost kao teorija zavere: postoje grupe ljudi kao što su između ostalog i Anonimusi. Oni tvrde da globalne mreže kao što je Amazon, Facebook, Google, Policija, FBI, CIA, BIA i ostali uskoci i poskoci prikupljaju o nama podatke koje smatramo privatnim informacijama, (npr: džabe ste ostavili PRIVATNU poruku, ona je njima dostupna).
I ovde bi bilo dobro podeliti temu na dve grupe da nebi bilo nesporazuma:

  • Kontrola ljudi
  • Privatnost kao dozvola kriminala

Kontrola ljudi: ovom temom se neću detaljnije baviti, izuzetno je diskutabilna i ne smatram je zaverom, svakako treba obratiti pažnju na to šta i kako socijalne mreže mogu uraditi sa našim informacijama i kako ih mogu zlopuotebiti ili nas oštetiti a da toga nismo ni svesni. Jednostavno ne treba podeliti sve informacije sa njima…

Koliko ste puta kliknuli na Accept, a da niste pročitali ugovor?

Što se tiče privatnosti kao dozvola kriminala na internetu, tu nema pomoći Ako neko želi privatnost to ne znači da želi nešto da sakrije! Da ljudi jedni drugima veruju svako bi znao da poštuje tuđu privatnost i problema nebi bilo, pošto to nije tako onda se javlja potreba da se separatišemo i odvajamo po raznim messengerima što zbog zaštite od raznih softvera za špijuniranje, što zbog nas samih. Tipičan primer koji sam všie puta video, a da se ne lažemo i ja ga primenjujem je sledeći:

Pričate sa nekim u grupnom četu, npr: Paja, Vlaja, Pera i Švrća i tu svi lepo pričaju i hoće da se dogovore da izađu zajedno, međutim Paja je našao devojku i želi da i ona izađe s njima, međutim Paja neće ubaciti svoju devojku u taj grupni chat i dozvoliti joj da vidi kako su njih četvorica komentarisali Laru Croft već je otvorio novi PRIVATNI chat sa svojom devojkom i predložio joj da izađu zajedno sa njih trjicom. Dakle zaštitom privatnosti Paja je ispao ljubazan i kulturan prema devojci, a Vlaja, Pera i Švća neće moći da mu se smeju i dobacuju mu kad je devojci rekao šećeru, a Paja će ih obavesiti da dolazi i njegova devojka sa njim, i reći im da ne spominju Laru Croft kad se budu videli 😀

Ovo je bio banalan primer da shvatite šta privatnost štiti, što su veći ciljevi i privatnost je bitnija, dakle jednako je bitna u svim sferama, zato je važno da opstane.

Dakle povezivanje privatnosti sa sakrivanjem kriminalaca na internetu i nema previše smisla, ALI DA tako je, oni mogu koristiti te protokole za komunikaciju, ali isto tako DA, mogu koristiti bilo koji drugi način kao npr pisma, bluetooth, mobilne telefone, radio sanicu, poljski telefon, ili:

Znači kvaka 22, previše sam se upustio u temu 😀 idemo dalje…

Bezbednost:
Bezbednost je opet mač sa dve oštrice, ali je to na drugi nacin prihvaćeno, bezbednost vam može ponuditi samo onaj ko vas sa nečim uslovi. Jednostavno je shvatiti, kako da antivirus nađe virus ako ne moze da čeprka po vašim fajlovima?

Isto kao i kod lekara, vi ne znaste tačno šta će vam on uraditi, ali verujete da će vam to pomoci. Morate piti lekove redovno… to je uslov da bi ozdravili.

Ukoliko ne želite da se uslovljavate onda je potrebno obratiti pažnju na način korišćenja kompjutera. Ako vam je kompjuter potreban za transakcije novca ili u njemu imate poverljive podatke, svakako ne bi trebalo da na njega instalirate nepoveljive porograme, posećujete sumnjive sajtove, a pogotovo ne puštati druge ljude u koje nemate poverenja za taj kompjuter.

Postoje razne tehnike da se obezbedite sami:

  • od najgluplje moguće varijante koju sam u životu video, da ljudi obrišu fajl kako bi bio u kanti, jer kao tamo niko neće gledati… WTF… (ovo nemojte raditi)
  • Skriveni fajlovi (hidden files) – nije najbolja varijatna ali je niko ne očekuje pa… nije loše kao prvi stepen predostrožnosti
  • Enkripcija:
    • Pakovanje fajlova u arhive poput RAR, ZIP, 7z i slično, pod password-om
    • Enkriptovanje čitavog hard diska (pomaže samo u slučaju da vam neko mazne fajl na fleš ili neki drugi način, bez ključa ga neće otvoriti na svom kompjuteru)
    • Enkripcija teksta (posoje aplikacije koje mogu dodatno obezbediti takstualne fajlove, web stranice, mejlovei i slično, pa su bezbedni dok je password na bezbednom)
  • Držanje poverljivih fajlova van hard diska (Fleševi, CD-ovi, Memorijske kartice)

Ukratko, ako hoćete bezbednost morate se ograničiti ili oštetiti deo vaše privatnosti…

To je u najkraćem sve što sam imao da kažem na ovu temu…

Komentari su dobrodošli, naročito ako imate suprotno mišljenje 😉

Evo i par korisnih linkova:

kompjuteras.com – kontrola privatnosti na facebook društvenoj mreži
kompjuteras.com – facebook dodatna podešavanja privatnosti

e-sigrunist.net – privatnost na društvenim mrežama

saznajnovo.com – facebook app password opcija
saznajnovo.com – maksimalnozaštitite svoj facebook nalog

Kako se nebi previše ufurali u teorije zavere, evo par epizoda South Parka koje će rzabuditi racionalno raznišljanje 😀

South Parks s15e01 humancentipad
South Park s15e10 bass to mouth
South Park s17e01 let go let gov

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Anti-Spam pitanje: